Urinarne infekcije su zdravstveni problem, koji je po učestalosti na drugom mestu infekcija koje se javljaju kod čoveka (posle infekcija respiratornog trakta). Urinarne infekcije karakterišu i česti recidivi. Mogu biti pritajene (asimptomatska bakteriurija) ili u vidu simptoma ograničenih na donji urinarni trakt (cistitis) ili kao ozbiljno oboljenje sa povišenom temperaturom i slabinskim bolom kada se pretpostavlja, ali ne uvek i dokaže, upala bubrega (akutni pijelonefritis). Retko se javljaju lokalne septičke reakcije ili, čak i fatalna, endotoksemija, što je gotovo uvek praćeno opstrukcijom ili poremećajem otpornosti domaćina (imunosupresija, dijabetes).
Infekcije mokraćnih puteva označavaju prodor i razmnožavanje mikroorganizama u inače sterilnom mokraćnom sistemu. Javljaju se češće kod žena u generativnom periodu. Bar jednom u životu, 25-35% žena je imalo urinarnu infekciju, a 2-3% devojčica školskog uzrasta. Oko 10% trudnica ima asimptomatsku infekciju, a oko 30% ovih žena razvije neki oblik akutne simptomatske infekcije. Kod muškaraca ovako visok procenat se javlja tek posle pedesete godine života, zbog uvećane prostate. Kod nas nema podataka o ukupnom broju obolelih na godišnjem nivou, ali na pr. u SAD u toku jedne godine od urinarnih infekcija se leči preko 6 miliona ljudi.
Mikroorganizmi, koji su glavni izazivači infekcije, obično su sastavni deo bakterijske flore debelog creva. Nakon naseljavanja i razmnožavanja u urogenitalnoj spoljašnjoj regiji, ulaze u spoljni mokraćni kanal (uretru) i mokraćnu bešiku. Transmisija mikroorganizama je moguća ascendentnim putem, hematogeno i limfogeno. Ako se na vreme ne leči ili organizam sam ne odbrani, bakterije napreduju i ostvaruju akutno zapaljenje bubrega uzlaznim putem – akutni pijelonefritis.
Najvažnija podela ovih infekcija je na:
- nekomplikovane i
- komplikovane infekcije
Nekomplikovane infekcije su one koje nastaju na zdravom urinarnom trakta, koji nema anomaliju, kamen ili drugu prepreku u oticanju mokraće. Najčešći uzročnik ovih infekcija je E.coli (85-90% slučajeva). Manifestuju se kao akutni cistitis i akutni nekomplikovani pijelonefritis. Komplikovane infekcije nastaju kod pojave stranih tela (kamen, kateter), anatomskih anomalija (stenoza) ili funkcionalnih poremećaja. Najčešće su uzrokovane i nekim drugim bakterijama, a ne samo E.coli kao što su: Proteus, Klebsiella-Enterobacter, Pseudomonas i dr.Chlamydia trachomatis i Mycoplasma hominis, kao i Ureaplasma urealyticum su značajni učesnici zapaljenskih procesa urotrakta. To se može reći i za entitete koji pripadaju kategoriji polnih bolesti koji mogu povećati rizik od nastanka uroinfekcija. Često se radi o sojevima rezistentnim na antibiotike, čija eradikacija se ne može trajno rešiti. Za postavljanje dijagnoze neophodna je urinokultura. Značajna (signifikantna) bakteriurija podrazumeva da ima 100 000 i više bakterija u jednom mililitru urina. Ako je uzorak uzet iz mokraćne bešike i nalaz od 10 000 u jednom ml urina je validan za dijagnozu.
Druga podela ovih infekcija je važna za kliničku praksu, a zavisi od zahvaćenih delova urinarnog sistema. Na osnovu toga infekcije se dele na:
infekcije donjeg urotrakta:
uretritis (upala spoljašnjeg mokraćnog kanala),
cistitis (upala mokraćne bešike) i
prostatitis (upala kestenjače) kod muškaraca
infekcije gornjeg urotrakta:
akutni pijelonefritis,
hronični pijelonefritis,
absces bubrega i
perirenalni absces
Dijagnoza infekcija urotrakta se postavlja na osnovu sledećih parametara:
kliničke slike
laboratorijskih analiza, pri čemu je najvažniji pregled mokraće
dopunskih ispitivanja – ultrazvučni pregled
rentgenska ispitivanja
bakteriološke analize i dr.
Neophodno je istaći da je pregled mokraće, a posebno sedimenta, najčešći, najjeftiniji i nezaobilazni pregled u ordinaciji primarne zaštite, kao i njeno zasejavanje (Urinokultura). Uredan nalaz podrazumeva manje od 5 leukocita u vidnom polju i odsustvo bakterija. Sa ovim se infekcija isključuje sa 80% sigurnosti.
Sigurni znaci infekcije su:
1. nalaz više od 20 leukocita
2. prisustvo bakterija
3. prisustvo nitrita
4. eventualno pojava belančevina u mokraći
5. kod hemoragijskih upala i pojava eritrocita
Urinarni sistem čine bubrezi – organi koji stvaraju mokraću (urin) i koji su mokraćnim kanalima (ureterima) povezani sa mokraćnom bešikom. Bubrezi obrade 200 litara krvi dnevno i održavaju optimalni nivo elemenata, kao što su natrijum i kalijum. U procesima filtracije neki elementi bivaju izbačeni a neki zadržani,što omogućuje bihemijski balans. Bubrezi luče tri hormona: eritropoetin koji podstiče proizvodnju crvenih krvna zrnaca; renin koji reguliše krvni pritisak i kalcitriol, aktivni oblik vitamina D, koji doprinosi pravilnom razvoju kostiju i normalnoj hemijskoj ravnoteži u organizmu.
Iz mokraćne bešike mokraća napušta organizam preko mokraćne cevi (uretre). Uretra se razlikuje kod dečaka i devojčica prema dužini i okolnim strukturama, što ima bitnog uticaja na način nastanka infekcije.
Nekada su urinarne infekcije bile fatalne za veliki broj dece, ali otkako se primenjuju savremena dijagnostička i terapijska sredstva (antibiotici), njihova prognoza je dobra. Kod manjeg broja mlađih pacijenata bolest ima hroničan tok, sa posledičnim trajnim oštećenjem jednog ili oba bubrega. To je rizična grupa dece, koja u sistemu mokraćnih organa ima neki anatomski problem (urođena anomalija, kamen, tumor i sl.), ili funkcionalni problem (nemogućnost kontrole mokrenja i sl.). Kako se ovi problemi i sami manifestuju kao IUT, od izuzetnog je značaja dijagnostikovati i adekvatno lečiti prvu infekciju, naročito kod odojčadi. To je najbolja prevencija mogućih rizika.
URINARNA INFEKCIJA podrazumeva niz stanja – od asimptomske bakteriurije (nalaz bakterija u mokraći kod zdravog deteta) do pijelonefritisa (bakterijsko zapaljenje bubrega), sa jednim zajedničkim obeležjem: prisustvom značajnog broja bakterija u mokraći. Uzorkovanje za urinokulturu najbolje je obaviti posle toalete hvatanjem srednjeg mlaza u sterilnu posudu (čašu), ili sterilnim kateterom, ili punkcijom mokraćne bešike sterilnom iglom kroz prednji trbušni zid. Ove dve poslednje metode se primenjuju samo u bolnici, i to u hitnim slučajevima. Posuda u koju se uzima urin za rutinski pregled ne mora da bude sterilna, ali treba da je čista (nikako iz noše).
Učestalost infekcija urinarnog sistema je generalno u porastu. IUT su češće kod žena i veoma mladih osoba. Predisponirajući faktori su kongenitalne anomalije u detinjstvu, započinjanje seksualne aktivnosti, naročito kod žena, i post-menopauzalne promene kod starijih žena. Pretpostavlja se da bar 20% žena može očekivati epizodu urinarne infekcije u toku svog života. Studije potvrđuju da godišnje, konsultaciju kod lekara opšte prakse zbog urinarne infekcije, traži 14 muškaraca i 60 žena od 1000 pregledanih.
Postoji generalna saglasnost da broj i vrsta mikroorganizama, prisustvo bakteriurije i komplikujući faktori domaćina, moraju biti usaglašeni sa činjenicom da li je broj bakterija patološki. Na osnovu ovog predložena je kategorizacija urinarnih infekcija na:
1. Akutne nekomplikovane infekcije donjeg urotrakta kod žena (cistitisi)
2. Akutni nekomplikovani pijelonefritis
3. Komplikovane infekcije urotrakta sa ili bez pijelonefritisa
4. Urosepsa
5. Uretritisi (upale uretre)
6. Specijalne forme (prostatitisi, epididimitisi i orhitisi)
Crevni mikroorganizmi izazivaju IUT i većina je iz grupe gram negativnih bacila. Ipak, postoji razlika između patogena koji inficiraju prethodno zdravu osobu u odnosu na pacijente sa predisponirajućim stanjima. Oboleli, stariji i osobe na imunosupresiji, podložni su kolonizaciji mnogo širim spektrom mikroorganizama, uključujući i nozokomijalne infekcije (intrahospitalne infekcije).
Zastupljenost pojedinih bakterijskih genusa u IUT:
Escherichia coli 75% 55%
Proteus Mirabilis 10% 13.5%
Klebsiella 4% 17%
Enterococci 6% 4%
St.saprophiticus 5% 3%
Ps.aeruginosa - 4.5%
Upotreba kvantifikacije bakterioloških kultura u dijagnostici infekcija urinarnog trakta poznata je od 1960. godine, kada je Kass predložio da 100.000 jedinica koje formiraju kolonije po ml. treba da bude osnov za diferencijaciju prave infekcije od kontaminacije. Sasvim je jasno da mnogi pacijenti imaju simptome i sa manjim brojem, što može biti posledica dilucije urina unosom veće količine tečnosti, uzorkovanjem u početnim stadijumima infekcije ili je ona već delimično izlečena primenom antibiotika. Prisustvo više od jedne vrste izolata upućuje na verovatnu kontaminaciju. Prilikom uzimanja uzorka, potreban je srednji mlaz urina jer se pretpostavlja da ženska uretra i distalni delovi muške uretre mogu biti kontaminirani, dok se u bešici i gornjim urinarnim putevima ne nalaze bakterije.
Poznato je da su samo neki sojevi Escherichie coli virulentni za urotrakt. Mehanizam nastanka infekcije leži u procesu adhezije bakterija na ćelije. Ovi sojevi poseduju čitavu seriju specifičnih fimbrija, koje se klasifikuju u zavisnosti od ćelijskog receptora uro-epitela i zajdničkim imenom se nazivaju globosajdima (globoside). Po strukturi su to glikosfingolipidi.
Specifični adhezini ili proteini vrha fimbrije (tip protein) determinišu jačinu i mesto invazije. Tako na pr. od tri klase G-tip proteina, klasa III je karakteristična za pojavu cistitisa pre nego pijelonefritisa. Označena kao Uropatogena E.coliUPEC ima sposobnost prodora u uro-epitel i stvaranja intracelularnih bakterijskih zajednica (IBC), gde nalazi zaštitu od uticaja antibiotika i imunoloških faktora. Stvaraju se filamentozne bakterijske forme koje se ne vide za vreme akutne infekcije, već su morfološki znak skorašnjih infekcija i prisustva IBC. Pacijenti podložni razvoju IUT imaju povećano prisustvo 1 i P fimbria UPEC u debelom crevu, perineumu, introitusu ili prepucijumu. Adhezija ovih bakterija, praćena proliferacijom, invazijom i inicijacijom upalne reakcije, započinje produkcijom citokina. Ovo rezultira popuštanjem protektivnog sloja glikoproteina, koji prepokriva epitel, i dovodi do kolonizacije.
Većina urinarnih infekcija je ascendentne prirode. Zbog kraće uretre žene su sa većim rizikom od IUT. Kritičan momenat u razvoju infekcije je broj prisutnih bakterija. Zbog toga je važna dilucija urina svežim, neinficiranim porcijama i to predstavlja značajan protektivni faktor.
U genezi IUT mogu da posreduju niz uroloških oboljenja, uključujući kongenitalne anomalije, strana tela i opstruktivne procese što, doprinosi perzistiranju mikroorganizama, stvarajući turbolenciju urina, rezidualni urin ili povratni tok mokraće ka bubregu (refluks).
Pelvične inflamatorne bolesti (PID), koje mogu biti izazvane čitavim nizom mikroorganizama, uključujući i chlamydiu i fekalne anaerobe, kao i najjednostavnije vaginalne infekcije kandidom ili trihomonasom, mogu pospešiti sekundarni bakterijski rast u perinealnom predelu ili intriotusu vagine. I drugi faktori, uključujući hemijske iritante (vaginalni dezodoransi, lubrikativna sredstva), pomažu ascendentno kretanje bakterija i time potpomažu infekciju. Oni, takođe, inhibišu saprofitnu protektivnu floru i, oštećujući sloj mucina koji prepokriva normalni epitel, i vrše supresiju produkcije sekretornog imunoglobulina.
Poznatno je i da lokalni i sistemski nivo estrogena igra važnu ulogu u očuvanju integriteta vaginalnog i spoljnog uretralnog epitela. Nakon menopauze snižavanje nivoa hormona dovodi do keratinizacije, smanjenja produkcije mukusa, atrofije epitela i fibroze. Ujedno, smanjuje se i prisustvo protektivnih saprofita (lactobacillus), što opet potpomaže ascedenciju patogena. Bilo koja opstrukcija puteva potpomaže razvoj infekcije putem urinarne staze. U starijem životnom dobu, najveći je rizik kod opstrukcije izazvane hiperplazijom prostate.
U toku seksualnog odnosa moguć je prenos specifičnih mikroorganizama, među kojima i tzv. saprofita, koji mogu biti uzrok ascendentne infekcije urinarnog trakta. Postoji značajan porast incidence bakterijskog cistitisa mladih žena nakon prvog seksualnog odnosa. Ovaj se cistitis javlja u roku od 14 časa po odnosu. Upotreba mehaničkih kontraceptiva (dijafragma, spermicidne kreme) mogu dovesti do cistitisa, ali verovatno na alergijskoj osnovi. Oralni kontraceptivi, mnogi antibiotici i steroidi mogu pospešiti rast gljivica, a potom i sekundarno dovesti do bakterijske urinarne infekcije.
Urinarne infekcije su relativno česte u trudnoći i manifestuju se učestalim mokrenjem, pečenjem pri mokrenju, bolom u predelu bubrega, pa čak i pojavom krvi u urinu, uz temperaturu. Izloženost infekciji mokraćnih puteva je povećana i zbog pojačanog delovanja progresterona koji izaziva opuštanje glatkih mišića bešike. Usled toga dolazi do zadržavanja mokraće i razmnožavanje bakterija koje izazivaju infekciju. Tokom trudnoće deprimirana je funkcija T limfocita i često promenjena biološka flora u porođajnom kanalu. Infekcija može nastupiti tokom trudnoće, za vreme porođaja ili nakon porođaja. Teške urinarne infekcije mogu da dovedu do pokretanja drugih komplikacija, poput prevremenih kontrakcija i sledstvenog pobačaja ili prevremenog porođaja, te je važno da se leče. Potrebno je da se unosi što više tečnosti, nezaslađene i negazirane, a koristan je i uvin čaj. U lečenju pijelonefiritisa kod trudnica, važno je ostvariti da terapija bude sigurna i za majku i za dete, jer gotovo svi antimikrobni lekovi prolaze placentu, stoga treba izbegavati lekove s potencijalnim teratogenim djelovanjem. Urinarne infekcije su česta komplikacija u trudnoći i dovode do značajnog morbiditeta i kod majke i kod deteta.
- urinokultura je zlatni standard u kontroli na bakterijuriju tokom trudnoće, a i inače.
- žene s anamnezom rekurentnih uroinfekcija ili anomalija urotrakta posebno treba redovno kontrolisati na bakteriuriju.
- sve bakteriurije u trudnoći treba lečiti
- lečenje mora biti netoksično za fetus
- antimikrobna profilaksa i praćenje nakon lečenja asimptomatske i simptomatske urinarne infekcije je potrebno tokom cele trudnoće.
Infekcije u trudnoći imaju specifično značenje baziarno na činjenici da se radi ne samo o infekciji majke, što može ostaviti kasne i trajne posledice.
Klinička slika infekcije urinarnog trakta zavisi od uzrasta, pola, lokalizacije, prisustva anatomskih i funkcionalnih faktora rizika i prethodnih infekcija. Kod beba i male dece, tipični lokalizujući simptomi su obično odsutni, pa nije moguće tačno odrediti mesto u urinarnom traktu zahvaćeno infekcijom.
Kod novorođenčeta, IUT može da se manifestuje kao sepsa. Dete je nezainteresovano, odbija hranu, gubi u težini i postaje preosetljivo na dodir. Temperatura može da bude povišena, normalna ili snižena. Trbuh može da bude naduven, vrlo često se javlja povraćanje, pa i proliv. To sve, zajedno sa prekomernim gubitkom vode i soli putem urina, doprinosi dehidraciji organizma i ozbiljnim metaboličkim poremećajima.
Kalkuloza urotrakta je rasprostranjena bolest od koje tri puta češće oboljevaju muškarci. To je grupa metaboličkih i endokrinoloških poremećaja koji usled promena u urotraktu dovode do nastanka kamena. Za nastanak kalkulusa bitna su nasledna, rasna, familijarna svojstva, pol, uzrast, klimatski uticaji, ishrana, unošenje tečnosti, zanimanje, a sekundarna kalkuloza ima u osnovi hroničnu urinarnu infekciju.Mehanizam stvaranja kalkulusa je složen.
Najznačajniji simptomi su bol (kolika), iznenadan, jak, oštar, pojava krvi u mokraći – hematurija, poremećaj
Mokrenja – često, otežano, bolno, pojačan nagon na mokrenje. Dijagnoza zahteva laboratorijska, ultrazvučna i rentgenološka ispitivanja. Uz pomoć savremenih EHO aparata, moguća je brza dijagnostika a ESWL aparatima za razbijanje kamena značajno je smanjen broj operativnih rešavanja kalkuloze.
Zaključak
Analiza urina je jedna od korisnijih screening metoda čiji rezultati mogu dati osnovne informacije o stanju metabolizma i o stanju genitalno-urinarnog sistema. Svaki takav pregled sastoji se od tri dela:
Opis fizičkih i fizičko-hemijskih karakteristika mokraće: izgled, boja, miris, reakcija i specifična težina.
Hemijska analiza. Najčešće hemijske analize su analize na proteine, šećer, ketonska tela, urobilinogen, bilirubin i nitrite.
Pregled mokraćnog sedimenta tj. mikroskopski pregled taloga koji se dobije nakon što se mokraća centrifugira.
Glukoza - normalno: negativna.-Pozitivan rezultat glukoze u urinu je uglavnom je povezan sa povećanim vrednostima ovog parametra u krvi (iznad 10 mmol/L), što se najčešće dešava kod dijabetičara.
Aceton - normalno: negativan.-Pozitivan nalaz prisutan kod dijabetičara.
Bilirubin - normalno: negativan
Urobilinogen - normalno: negativan -Pozitivni rezultati mogu da budu znak oštećenja jetre ili žuči.
Nitriti - normalno: negativan-pozitivan nalaz je indikator prisustva bakterija u urinarnom traktu.
Eritrociti - normalno: negativni ili ih ima jako malo, jedan ili dva u mikroskopskom vidnom polju
Reakcija - normalno: kisela reakcija, pH se kreće između 5 i 6. Alkalna reakcija - najčešće ukazuje na bakterijsku infekciju.
Specifična gustina - referentna vrednost 1,012- 1,025, varira u zavisnosti od količine unete tečnosti i sposobnosti bubrega da koncentriše urin.
-Povećana gustina može da bude znak dijabetesa, hipertenzije, poremećaja funkcije hormona nadbubrežne žlezde, oštećenja bubrega. Nastaje i usled povećanog gubitka vode – povraćanje, dijareja, kao i visoka temperatura.
-Snižena je najčešće kod povećanog izlučivanja urina.
Proteini - normalno: negativni-Mogu da budu pozitivni usled povećane fizičke aktivnosti ili u trudnoći, kada to nije znak patoloških promena. Pojava proteina u urinu u svim ostalim stanjima znak je nekog zapaljenjskog procesa.
-Nalaz u mokraći upućuje na poremećaj u funkcionisanju bubrega ili mokraćnih puteva, i na mogući mokraćni kamenac. Ovaj nalaz može da se javi i posle teškog fizičkog rada ili povrede.
Leukociti - normalno: do 5-Nalaze se u sedimentu mokraće kada se radi postojanju zapaljenskog procesa i infekciji. Obično se uz veliki broj leukocita javlja i povećan broj bakterija, pa je u ovakvoj situaciji preporuka uraditi i urinokulturu.
Cilindri - normalno: negativni. Cilindri su forme koje nastaju u bubrežnim kanalićima i poprimaju njihov oblik. -Pozitivan nalaz ukazuje na hronično bubrežno oboljenje. U urinu zdravih osoba mogu se naći samo tzv. hijalini cilindri i to retko. Ćelijski, granulirani i voštani cilindri znak su patoloških stanja i njihova identifikacija ima značaja za postavljaje dijagnoze ili praćenje toka bolesti.
Epitelne ćelije pločaste - normalno: malo-Ove ćelije oblažu urinami trakt. Njihova pojava u urinu u bilo kom obimu nema veći dijagnostički značaj.
Epitelne ćelije okrugle - normalno: negativne-Pozitivan nalaz ukazuje najčešće na oštećenje bubrega.
Bakterije - normalno: negativne-Bakterija može biti malo, što ne mora nužno ukazivati na infekciju već kontaminaciju usled nepravilno uzetog uzorka. Ukoliko ih je u uzorku mokraće dosta (ili kako se to nekad u laboratorijskom izveštaju navodi „masa“) to je već znak ozbiljne urinarne infekcije.
Urati amorfni - normalno: negativni-Pozitivan nalaz nema dijagnostički značaj.
Kristali kalcijum-oksalata - normalno: malo-Pozitivan nalaz ne mora da ukazuje na oboljenje, ali može da bude znak peska u bubregu.
Kristali mokraćne kiseline - normalno: negativni-Pozitivan nalaz ukazuje na neka oboljenja bubrega.
Kristali tripl-fosfata - normalno: negativni-Pozitivan nalaz može da bude znak bakterijske infekcije.
Sluz - normalno: negativna ili malo-Pozitivan nalaz nema veći dijagnostički značaj.
Gljivice - normalno: negativne-Pozitivan nalaz je najčešći znak gljivične infekcije, a mogu se javiti i kod dijabetičara.
Spermatozoidi - normalno: negativni.-Pozitivan nalaz se javlja kod starijih muškaraca i ukazuje na oštećenje prostate.
Pregled na urinokulturu je obavezan radi utvrđivanja neophodnosti za lečenje i utvrđivanja osetljivosti izolovanog soja putem antibiograma.
U savremenoj medicini upala mokraćnih kanala leči se antibioticima dok narodna medicina podrazumeva
korišćenje lekovitih trava i biljaka prvenstveno uve, brusnice, borovnice, maslačka, kantariona, preslice,koprive
Primena uroantiseptika je korisna i takođe može biti determinisana antibiogramom.
Upotreba pčelinjih proizvoda osobito Propolisa i Matičnog mleča je korisna jer u fazi kada još nemamo informaciju o etioloskom uzročniku,njihova primena može biti veoma delotvorna a pogotovo za lečenje dece i trudnica i osoba koja već imaju ograničenja u terapijama zbog oštećenja jetre bubrega, krvotvornih organa i dr. Poseban problem predstavljaju infekcije sa multirezistentnim bakterijskim sojevima i u hroničnim infekcijama,gde nije moguće održavati terapiju u dužem periodu, zbog mogućih nuspojava i toksičnih efekata, a i same neefikasnosti antibiotika. Tada zaista Propolis ostaje kao jedini izbor i to je tema koja se aktuelizovala u stručno-medicinskim krugovima kao odgovor na narastajući problem bakterijske rezistencije i neuspešne terapije antibiticima.
Primena Proherbisa, preparata iz programa Zlatna pčela, C i Cink šumlete dala je odlične rezultate i kao dopuna antibiotske terapije ali i u samostalnom delovanju kod visokorezistentnih sojeva.
Takođe, kod zapaljenja prostate, BHP (benigna hiperplazija prostate) veoma je korisno kombinovanje polena propolisa i matičnog mleča, a upotreba Zn šumlete i Proherbisa je u višegodišnjoj praksi dala izvanredne rezultate.
Lečenje urinarnih infekcija je obavezno i treba uspostaviti, kako terapijsko lečenje, tako i higijensko dijetetski režim koji podrazumeva i izbor hrane i korekciju životnih navika. Izvesna ograničenja u pravcu količine soli, proteina, šećera, začina, duvana, gaziranih pića su važna zbog poštede sistema koji služi za eliminaciju i prečišćavanje. Koristi od naglašene hidratacije su evidentne i ona predstavlja značajnu dopunu terapije ukoliko je bubrežna funkcija neoštećena.
Za lečenje urinarnih infekcije izazvane E.coli narodna medicina nudi razne mešavine čajeva koje se mogu naći u apotekama, a za koje se tvrdi da su delotvorne. One deluju kao diuretici ali uroantiseptici, s ciljem da se čestim mokrenjem pomogne u eliminaciji bakterija. Neke čajne mešavine predstavljaju dobru dopunu antibiotskoj terapiji, jer i same poseduju antibiotska svojstva, što dodatno pomaže u borbi protiv bakterije koja prednjači među svim uzročnicima urinarnih infekcija. Čaj od Koprive, Brusnice, Uva ili medveđe grožđe, Peršun, Maslačak, najčešće su preporučivani čajevi za ovaj problem kod nas, ali i u svetu. Na osnovu i stručnih studija možemo zaključiti da kod pacijenata sa rekurentnim urinarnim infekcijama, rutinska upotreba brusnice može biti alternativna terapija antibiotskoj profilaksi. Dobri poznavaoci Fitoterapije i Tradicionalne medicine ističu da je u lečenju uroinfekcija važno voditi računa o kiseloalkalnoj reakciji urina koju treba balansirati i hranom i učešćem začina i za vreme terapije. Zato u vreme terapije treba izbegavati kiselo i gazirano.
U prevenciji urinarnih infekcija izuzetno je važno voditi računa o redovnom pražnjenju bešike (bez odlaganja), redovnom pražnjenju creva, redovnoj hidrataciji, svakodnevnoj higijeni tela i veša i seksualnog života.
Ishrana bogata voćem i povrćem, uravnotežena, koja ne opterećuje organizam mastima, šećerima i proteinima.
Održavanje fizičke aktivnosti i dobre kondicije. Izbegavanje sintetičkih materijala u odeći i vešu, kao i dobar izbor sredstava za higijenu.
