Pčelarstvo, kao privredna grana, daje dve koristi: direktne - preko pčelinjih proizvoda meda, polena, propolisa, matičnog mleča, voska i pčelinjeg otrova i indirektne - oprašivanjem biljaka. Indirektne koristi od pčela čak dvadeset puta su veće od direktnih, što je potvrđeno mnogim istraživanjima. Pre svega zato što su pčele, jedna od najrasprostranjenijih životinjskih vrsta na zemlji. Nalazimo ih na svim kontinentima i na svim geografskim širinama.
Medonosna pčela ima izuzetno značajno i kompleksno mesto u prirodi, naročito kod pojedinih poljoprivrednih kultura. Pčela utiče na proizvodnju ljudske i stočne hrane, raznih industrijskih sirovina poljoprivrednog porekla, kao i na čovekovo zdravlje i estetske aspekte življenja.
Već duže vreme se pogoršavaju uslovi za gajenje pčela. Povećava se broj stanovnika na zemlji, te se zbog toga radikalno menja struktura biljnog pokrivača, a u cvetovima biljaka su glavni izvori pčelinje hrane, nektar i polen. Primena savremenih agrotehničkih mera i hemijskih sredstava u poljoprivredi drastično utiču na uslove života i gajenje pčela. Pored raznih bolesti pčela i pčelinjeg legla, trovanje sredstvima za zaštitu bilja glavna je opasnost za medonosne pčele. Industrijski i izduvni gasovi mnogobrojnih zagađivača nepovoljno utiču na njihov razvoj i opstanak.
U predelima gde je zagađenost otrovnim gasovima velika, pčele teško mogu da opstanu i ako se nešto tako primeti, mora se shvatiti da je i ljudsko zdravlje ugroženo. Zato u nekim zemljama rezultati analiza pčela na sadržaj teških metala služe kao indikator stepena zagađenosti čovekove okoline.
Neka iskustva posle Černobilske nuklearne katastrofe pokazala su da je u nekim mestima došlo do reagovanja pčela na radioaktivnost, a nakon zemljotresa u Jermeniji, pre nekoliko godina, došlo je do masovnog napuštanja košnica.
Iskusniji pčelari znaju da pčele mogu da predvide meteorološke promene, pa prema njima usklađuju ponašanje.
Ekologija je nauka o životnoj sredini. Ime nauke potiče od grčkih reči oikos - dom, domaćinstvo i logos - nauka, izučavanje. Termin ekologija prvi put je upotrebio nemački biolog Ernest Hekel 1866. godine. U laičkoj javnosti se ovaj termin često koristi kao sinonim za pojam zaštite životne sredine, što nije ispravno jer je zaštita životne sredine samo jedna od oblasti kojima se bavi ekologija.
U suštini, ekologija je naučna disciplina koja proučava raspored i rasprostranjenost živih organizama i biološke interakcije između organizama i njihovog okruženja. Okruženje (životna sredina) organizama uključuje fizičke osobine, koje sumarno mogu da se opišu tzv. abiotičkim faktorima kao što su klima i geološki uslovi (geologija), ali takođe uključuje i druge organizme koji dele sa njim njegov ekosistem odnosno stanište.
Ekosistem predstavlja jedinstvo biocenoze i biotopa. Životna zajednica u prirodi mora zauzimati neki prostor u kome članovi te zajednice zadovoljavaju svoje potrebe: kreću se, uzimaju hranu, dišu, nalaze zaklon i zaštitu itd. Taj prostor se naziva biotop i njega naseljavaju pripadnici odgovarajuće biocenoze. Oni uspostavljaju vrlo složene međusobne odnose i istovremeno se, određenim odnosima, povezuju sa okolinom u kojoj žive.
Jedinstvo ekosistema počiva na interakcijama živih bića i nežive okoline: zemljišta, vode, vazduha, temperature, vlažnosti. Ekosistemi su vrlo složeni i dinamični sistemi. Svaka promena u sastavnim delovima ekosistema odražava se na sistem u celini. U svakom ekosistemu razlikuju se tri tipa odnosa između njegovih sastavnih delova:
1. akcije – koje predstavljaju uticaje biotopa (nežive prirode) na živa bića koja ga naseljavaju;
2. reakcije – uticaji živih bića na biotop; živa bića se prilagođavaju na promene uslova u biotopu i istovremeno menjaju tu sredinu;
3. koakcije – uzajamni uticaji između samih organizama; njima pripadaju svi odnosi ishrane u biocenozi i čitav niz konkurentskih odnosa (za prostor, za hranu idr.).
Pčele koje imaju izuzetno vaznu ulogu u ekosistemu i njihov znacaj ne treba meriti samo po koristi koju daju uneposrednom proizvodnjom visokokvalitetne hrane i nezamenljivu ulogu u oprašivanju, što svakako rezultira doprinosom merenim milijardama dolara (od 2 – 8milijardi). Štete koje nastaju zbog izostanka njihove aktivnosti mogu biti mnogo vece i tu se ne postavlja samo pitanje propustene zarade nego ukupnog smanjenja hrane biljnog porekla što direktno ugrožava i naš opstanak.
Još pre četiri godine zapaženo je da zbog velike suše, nisu imale dobru pašu i u zimu su ušle oslabljene, a prolećne paše, od bagremove pa nadalje, zbog loših klimatskih uslova, nisu bile dovoljno izdašne da bi to omogućilo oporavak košnica.
Zbog toga je stradalo više od 110.000 pčelinjih društava, od oko 400.000 registrovanih, a poređenja radi, to je vrednost koja odgovara broju od 11.000 junadi. Da je takav pomor bio u stočarstvu, država bi sigurno reagovala. Sada se očekuje da reaguje Ministarstvu poljoprivrede, kako bi se pčelarima obezbedile subvencije po košnici, kao nadoknadu za očuvanje biodiverziteta.
Postoje egzaktni podaci o doprinosu pčela u ratarskoj i voćarskoj proizvodnji i, prema istraživanjima u Velikoj Britaniji, jedna košnica samo kroz oprašivanje stvara vrednost od 1.200 evra godišnje. To znači da vrednost koju naši pčelari stvaraju poljoprivredi iznosi 485.000 evra, a mi od tog doprinosa nemamo ništa – kaže za “Danas“ predsednik Udruženja pčelara Srbije Rodoljub Živadinović, ističući da, kada se toj računici doda i smanjen prinos meda ove godine, nije teško izračunati koliku štetu su pretrpeli pčelari.
Broj vrsta koje su ugrožene raste iz godine u godinu i stručnjaci ukazuju da je iščezavanje vrsta pod uticajem delatnosti čoveka direktno i indirektno ubrzano od 100 do 1000 puta. Nalisti se nalazi ukupno 16.306 vrsta kojima preti istrebljenje - broj je u poslednjih 12 meseci porastao, pošto se u podacima od prošle godine pominjalo njih 16.118. Među "prinovama" su i neki korali, poput Velingtonovog usamljenog korala i korala sa Galapagosa.
Među vrste reptila kojima preti istrebljenje spada i garijal, krokodil koji živi u Indiji i Nepalu. Uporedo sa postepenim nestankom prirodnog staništa ove životinje, njen status je iz "ugrožena" promenjen u "kritično ugrožena". Na listi ugroženih vrsta nalazi se ukupno 12.043 vrsta biljaka, od kojih je njih 8.447 pod direktnom pretnjom. Havajsko drvo, kao i mnoge druge endemske biljke na ostrvima u Pacifiku, nestaje pod uticajem invazivnih biljnih vrsta i pacova, koji kradu njegove plodove.
Prekomeran ribolov predstavlja opasnost za mnoge morske životinje. Trgovina primercima riba koje ljubitelji drže u akvarijumskim uslovima u velikoj meri ugrožava vrste kao što su bangai i riba papagaj.
Život na Zemlji sve brže nestaje, jer su mere za očuvanje prirode postigle vrlo ograničen uspeh, pa je među sisarima danas ugrožena svaka četvrta, a među vodozemcima svaka treća vrsta. Redovni godišnji (Crveni) popis ugroženih vrsta koji izrađuje World Conservation Union (IUCN) sad obuhvata 41.415 vrsta. Među kojima njih 16.306 preti izumiranje, što je 88 više nego prošle godine. Uz sisare i vodozemce, svakoj osmoj vrsti ptica i čak 70 posto biljnih vrsta preti opasnost od izumiranja.
Misterija nestanka
Colony collapse disorder (CCD) među pčelarima je prihvaćena skraćenica za pojavu naglog slabljenja pčelinje zajednice, odnosno nestajanja pčela iz košnice, nazvane sindrom nestajanja pčela. Pojava se manifestuje iznenadnim nestankom pčela radilica u pčelinjem društvu i prvi put je uočena krajem 2006. godine, u istočnim oblastima SAD, na velikim komercijalnim pčelinjacima. Kasnije je ova pojava registrovana i na širem području SAD, zatim u Kanadi, Brazilu, Francuskoj, Španiji. Procenat izgubljenih pčelinjih društava na pčelinjacima se kreće od 50 do 100 odsto.
Sindrom nestajanja pčela je misteriozan po tome što je njegov glavni simptom mali broj odraslih pčela u košnici, uz prisustvo zatvorenog legla. Pri tome, nema uginulih pčela u košnici niti na poletaljci. Nema nikakvih spoljašnjih znakova prisustva bolesti, štetočina ili parazita. U košnicama su prisutne zalihe meda koje nisu izložene grabeži. Takođe, saće nije oštećeno dejstvom parazita. Izgleda kao da je uzrok ovih gubitaka neočekivano rana smrt velikog broja pčela u polju. Interesantno je da sindrom nestajanja pčela pogađa uglavnom žute pčele italijanske rase.
Još se ne znaju pouzdano uzroci nastanka ovog sindroma. Jedan od uzročnika se sigurno nalazi u košnicama, jer pri pokušaju naseljavanja napuštenih košnica paketnim rojevima, za kratko vreme su i pčele tih rojeva nestajale. Postoji više teorija po kojima su, direktno ili posredno, mogući sledeći uzročnici: bolesti i paraziti pčela, stres, loša ishrana, pothlađeno leglo, hemijske rezidue i kontaminacija u košnici, poljoprivredni insekticidi, genetski modifikovane biljne vrste, loša pčelarska praksa.
